Put za Rajski vrt
Svi smo rođeni različiti na ovoj zemaljskoj kugli, sa unapred predodređenom ulogom koju je potrebno da odigramo u ovom svetu, sa posebnim mestom u ovom Univerzumu osmišljenim i stvorenim specijalno za nas i naše potrebne. Svi smo jedinstveni, autentični, posebni pod kapom nebeskom i kao takvi, potpuno smo neprocenjive vrednosti za veliki božanski plan.
Zašto onda nismo svi sposobni da volimo sebe, baš takve kakvi jesmo?
Roditelji nas, opšteprihvaćenom i širokorasprostranjenom, krajnje stimulativnom, vaspitnom metodom upoređivanja sa drugima, obično na našu štetu, od malena uče da treba da se poredimo. Kada krenemo u školu, podstiču nas da treba da se takmičimo – ko će dobiti bolju ocenu, ko će skočiti više, ko će trčati brže.
Prođu godine, sazrimo, ali i dalje u nama ostaje duboko ukorenjen model ponašanja na kojem smo odrasli, te ako sami u tom odrastanju nismo bili među najboljim đacima, najboljim sportistima ili u bilo čemu najbolji, u nas se usadi tegobni osećaj manje vrednosti, nedoraslosti onome što se od nas očekuje. Počnemo da verujemo da nismo dovoljno dobri. (Dalje)