Autopilot
Bilo mi je petnaestak godina, kada sam svojoj majci prvi put rekla:”Mama, ja ne znam da razmišljam!” Mama se od srca nasmejala, pa me pitala:”Kako to misliš?” Tada sam joj rekla kako svaka moja misao, vodi do sledeće, pa do sledeće, tako da na kraju završim jako daleko od mesta sa koga sam krenula i ne dođem ni do kakvog rešenja problematike na koju sam pokušala da se fokusiram, te da ne znam kako drugi ljudi razmišljaju, ali da sigurno ne treba tako-kako ja to radim. Mama se zamislila i nije ništa prokomentarisala.
Dan-danas, to je, za mene, ostao jedan od većih paradoksa čovečijeg postojanja. Mi se dičimo svojom inteligencijom, spakovani na vrh piramide, dajemo sebi ogromnu važnost nad svim ostalim bićima koja nastanjuju ovu našu predivnu planetu, a nismo u stanju da bazično kontrolišemo svoje sopstvene misli. Ako čovek ne može da kontroliše svoje misli, a one su osnova svega što smatramo “ljudskim” i baza iz koje se nadalje ljudskost razvija – šta uopšte možemo da kontrolišemo? Kontrolišemo li svoje živote ili samo imamo privid kontrole? Da li su naše odluke zaista stvar naše slobodne volje, slobodnog izbora ili su baš naprotiv, sve te odluke unapred predodređene da budu donesene? (Dalje)
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
Kako zaustaviti misli
Naš mozak neprekidno radi. Savršena mašina, neograničenog dometa, limitirana samo sopstvenim doživljajem sebe, u neprekidnom pokušaju da logički objasni nelogično i neobjašnjivo, da racionalizuje iracionalno i da razume i shvati sebe i svet oko sebe, ne uzima ni trenutak odmora, kako bi se očistio od svih uticaja okoline, svih (polu)informacija kojima raspolaže. Svojim neprekidnim radom, daje nam iluziju produktivnosti i napretka, čak i kada smo sve dalje i dalje od istine za kojom svi tragamo kroz čitav svoj životni vek.
Kada smo u budnom stanju, naš mozak konstantno je u petlji ogromnog broja misli koje se samo nadovezuju jedna na drugu, kao alka na alku, tvoreći neprekidni lanac kojim vremenom, sami sebe sve više okivamo i limitiramo svoj rast i razvoj. Mozak. Naš najveći saveznik i najljući neprijatelj. Naš sluga i naš gospodar. Izvor svih naših nemira, izvor svake sumnje u našoj sreći... (Dalje)
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
Spoznaja jedinstva
Svi smo mi jedno na ovome svetu.
Svi smo mi povezani.
Koliko ste puta čuli te izjave na svome putu duhovnog buđenja? Koliko verujete u to? Koliko to zaista razumete? Iskustvo je najbolji učitelj na ovome svetu i jedini koji dozvoljava lični uvid u ispitnu materiju. Iskustvo je lekcija, poput školske. Morate je naučiti. Morate položiti kako biste išli dalje. I kao u školi, kada dobijete keca jer nešto niste znali, pa idete na popravni, tako je i u životu. Dokle god ne naučite ono što je potrebno za vaš dalji napredak, lekcija se ponavlja. Iznova. Iznova. Upadate u petlju sličnih situacija koje se ponavljaju, nudeći vam priliku za napredak i rast. Ponavljaće se dok ne naučite. (Dalje)
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
O DONOŠENJU ODLUKA (Razgovor sa dušom)
Donosila sam neke loše odluke u životu (Ne osuđujte! Postoji li među vama neko ko nije?!). Pogrešila sam puno puta i udarala glavom o zid. Grešila sam kada su u pitanju lični izbori, porodični odnosi, kada je u pitanju poslovna odluka, grešila sam u vezama i grešila sam u procenama.
Prva stvar zajednička za sve pogrešne odluke, je da sam uvek znala da grešim. Svaki put, čitavo moje biće se protivilo odluci. Srce bi mi jače zalupalo, želudac se stegao, mučnina bi počela da se podiže od stomaka do grla, a creva kao da bi mi se upetljala u stomaku. Sve to, pratilo je neprekidno preispitivanje donesene odluke, nabrajanje razloga koji odluci idu u korist i na kraju krajeva-ubeđivanje same sebe da sam dobro postupila. U zavisnosti od težine odluke, to neprijatno osećanje koje bi me čitavu obuzimalo, umelo je da traje danima, nedeljama, nekada čak i mesecima, sve do momenta u kome počnu da se ispoljavaju posledice. Tada, potvrdilo bi se ono što sam sve vreme naslućivala-pogrešila sam! (Dalje)
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
Bog u nama
Koliko ste puta čuli da smo sami kreatori svog života, sveta oko sebe? Koliko ste puta čuli da svojim mislima oblikujete svoj život, svoju realnost? A koliko ste se puta zaista zamislili oko toga?
Zbilja, teško je odbaciti sve naučeno i iz početka graditi svoju predstavu o svetu oko sebe i o tome kako on funkcioniše. Teško je čak i kada vam neko kaže da je sve pogrešno i vi se složite sa njim:”Da. Sve je pogrešno.”
Koliko ste zaista svesni da je to što ste potvrdili istina u svom najjednostavnijem obliku?
Sve je pogrešno! Recite to naglas.
Hajde da počnemo od osnovnog: materija ne postoji. Materija je iluzija, varka uma, proizvod naše svesti. U svojoj biti, ona je zgusnuta energija. Vibracija. To nije teorija. To je činjenica. Da li ste svesni? Ako se okrenete oko sebe i pogledate, sve što vidite je laž. Tu je samo zbog nas i onoga u šta mi verujemo. (Dalje)
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
Powered by blog.rs